we_hero_culcar_collabjpg

Pristavider jednu bosansku!

01.10.2011

Ne treba nikoga u Bosni učiti pameti kako se pravi bosanska kafa. To je bar svima jasno. I o tome se nema šta posebno pričati. Ponekad se ipak brecnemo, više sami na sebe, što o tome ne govorimo glasnije kada našu kafu zamijene s nekom drugom.

Tada osjetimo blagu krivnju vlastite savjesti, ali brzo nas prođe, jer mi, vrijeme i prostori na kojima smo, zajedno svjedočimo njenu posebnost. Prava bosanska kafa je prijatnog i punog okusa, a prepoznatljiva je po intenzitetu mirisa.

Nije tajna da se koriste mješavine različitih najkvalitetnijih zrna kafe. A, provjereno najbolji  koriste južnoameričke kafe srednje jačine („brazil“ i kolumbija“) koje su svijetle. Tipičnu bosansku kafu čini jaka, puna i izražena aroma, ačik boja, te kajmak (pjena) koji se formira na površini i zadržava ukus i aromu. Bosansku kafu i ne smatramo bosanskom ako nema dovoljno kajmaka. Kajmak zavisi od kafa koje se prže, kao i od načina pripremanja.

Nigdje u svijetu, i to je nešto što bosansku kafu čini posebnom, kafa se ne pravi kao ovdje. Kafa se najprije stavi u džezvu koju bez vode ostavljamo kratko na vatri. Dakle, bosanska kafa se peče i zasipa, a ne ukuhava se. Ključalom vodom kafa se zalije, a potom zadrži na vatri da ‘kihne’. Kada se malo slegne, kafa se se još jednom zaspe manjom količinom ključale vode. Idealan omjer za porodičnu džezvu (8 findžana) je 40 grama kafe.

Ali, i tu smo majstori. Rijetko ko da ‘od oka’ ne potrefi ovaj omjer kafe, a u tome nam posebno pomaže džezva koju poznajemo kao svoj džep. Kocka šećer koji se umače, zatim rahat lokum i nebrojena slatka jela bosanske kuhinje, ali i ono što je najvažnije, ćejf koji se teško može nečim kupiti, a još manje platiti, sastavni su dio ovog posebnog rituala. I ne pada nam na pamet da ga zamijenimo bilo čime. E kad je tako, u to ime…

Pristavider jednu bosansku!