we_hero_culcar_collabjpg

Znao je beg šta valja!

23.08.2011

Ako su sve pite pitice, a burek pitac, onda bi sve čorbe mogle biti čorbice, a samo begova čorba. Vjerovatno ne postoji Bosanac i Hercegovac koji je nije makar jednom probao, uživajući u jednostavnom, a ipak nekako posebnom jelu. Piletina, mrkva, peršun, celer, bamija, riža, limun, mileram, žumanjci, biber i so! To bi, sa dubokim poštovanjem i uvažavanjem kuharske kreativnosti svakog od vas, bila begova čorba.

Kako? Ukratko, mi ćemo se držati Lakišićevog kuhara: kokošije meso oprati, staviti u hladnu vodu, očistiti povrće (mrkvu, peršun i celer) i sve staviti da se kuha, uz dodatak soli. Skuhano meso izvaditi iz posude, a supu procijediti. Povrće isjeći na kockice. Kokošije meso očistiti od kostiju i isjeći na kockice.

Zatim u sve (meso, povrće i supu) dodati odvojeno kuhanu rižu i bamiju. Sve ponovo prokuhati i sa dodatkom limunove kiseline i soli poboljšati ukus. Prije serviranja dodati čorbi izmiješan žumanjak od jajeta i mileram. Služila se i služi u posebnim prilikama, u vrijeme svečanosti i blagdana, kad bi došli gosti, dragi nam i posebno važni. Bezimeni beg, po kojem ova čorba dobi ime, ni slutio nije da će postati toliko poznat i da ćemo ga se rado sjećati svaki put kada nam se kutljačom sipa u tanjir jelo na koje smo navikli i bez kojeg teško da možemo zamisliti svečarski, a sve češće i sasvim običan ručak sa dobrim i dragim nam ljudima.

Ipak, znao je beg šta valja. Ova je čorba vrijedila i vrijedi za afrodizijak. Gusta i snažna, istodobno probavna i lagana, begova čorba je stoljećima mirisala i mamila, pozivajući umjesto domaćice, na pranje ruku i okupljanje oko ručka. Tog centralnog događaja, kada se svi mi nalazimo samo s jednim ciljem, uživati u lijepim i dozvoljenim nam jelima.