Piše: Adis HASAKOVIĆ
Kako stvoje stvari, imat ćemo nastavak polarizacije javnosti i društva.
I na to ćemo se morati navići kao i na populizam. Najsvježiji primjer je najveći uspjeh Amela Tuke i bosanskohercegovačkog sporta uopće. Kako je moguće da neko može i pomisliti na to da minimizira uspjeh Tuke, da bi veličao vlastiti neuspjeh i nezadovoljstvo jer kao doktorica nije "dovoljno" doživjela da neko slavi njen rad!?
Ljudi ne znaju komunicirati, nisu dovoljno obrazovani, o istim pojmovima imaju različito shvatanje, "miješaju babe i žabe", itd.
Nove tehnologije smo prihvatili bez ustezanja, sve se puši od komunikacije po soc. mrežama, ali ne postiže se osnovni cilj komuniciranja – razumijevanje. Usljed toga nastaju šumovi u komunikaciji koji prerastaju u zaglušujuću buku. Ima tu svega, propaganade, manipuliranja, negativnih strategija, pa čak i hibridnih ratova, ali zajedničko svim tim ciljanim aktivnostima je da ovdje kod nas nailaze na vrlo plodno tlo – a to je neznanje.
Bit će tu sve više poziva na nasilje. Klasne razlike će ponovo postati jako važne (ne toliko više nacionalne, one su izgleda dale sve od sebe, i dostigle su vrhunac). Iz komunikacije će sve više izostajati poštovanje, odgovornost, integritet i korektnost. Ovi koji to sve sada imaju, morali bi biti glasniji. Oni ne smiju dozvoliti da polarizacija u komunikaciji nadraste, nadjača i preuzme kontrolu nad onim što nazivamo javnost.
Formula je jednostavna, kad’ god neko pretjera u komunikaciji, trebalo bi reagirati i reći "e vala ga pretjera", da svako razumije.
Pretjerivanje generira polarizacije. Nije istina da "sit gladnom ne vjeruje" i obrnuto. Najvažnija tačka nakon koje "gladan" postaje manje gladan je uspostava dijaloga i dogovora između "sitog" i "gladnog", na način kako da "gladan" postane "sit", a ne obrnuto. Primjer za ovo što želim reći su visokorazvijene zemlje u koje nam sa Balkana odlazi i staro i mlado.
Treba ( samo
) poraditi na razumijevanju.
A ono je, ponavljam, glavni cilj svake komunikacije.
I na to ćemo se morati navići kao i na populizam. Najsvježiji primjer je najveći uspjeh Amela Tuke i bosanskohercegovačkog sporta uopće. Kako je moguće da neko može i pomisliti na to da minimizira uspjeh Tuke, da bi veličao vlastiti neuspjeh i nezadovoljstvo jer kao doktorica nije "dovoljno" doživjela da neko slavi njen rad!?
Ljudi ne znaju komunicirati, nisu dovoljno obrazovani, o istim pojmovima imaju različito shvatanje, "miješaju babe i žabe", itd.
Nove tehnologije smo prihvatili bez ustezanja, sve se puši od komunikacije po soc. mrežama, ali ne postiže se osnovni cilj komuniciranja – razumijevanje. Usljed toga nastaju šumovi u komunikaciji koji prerastaju u zaglušujuću buku. Ima tu svega, propaganade, manipuliranja, negativnih strategija, pa čak i hibridnih ratova, ali zajedničko svim tim ciljanim aktivnostima je da ovdje kod nas nailaze na vrlo plodno tlo – a to je neznanje.
Bit će tu sve više poziva na nasilje. Klasne razlike će ponovo postati jako važne (ne toliko više nacionalne, one su izgleda dale sve od sebe, i dostigle su vrhunac). Iz komunikacije će sve više izostajati poštovanje, odgovornost, integritet i korektnost. Ovi koji to sve sada imaju, morali bi biti glasniji. Oni ne smiju dozvoliti da polarizacija u komunikaciji nadraste, nadjača i preuzme kontrolu nad onim što nazivamo javnost.
Formula je jednostavna, kad’ god neko pretjera u komunikaciji, trebalo bi reagirati i reći "e vala ga pretjera", da svako razumije.
Pretjerivanje generira polarizacije. Nije istina da "sit gladnom ne vjeruje" i obrnuto. Najvažnija tačka nakon koje "gladan" postaje manje gladan je uspostava dijaloga i dogovora između "sitog" i "gladnog", na način kako da "gladan" postane "sit", a ne obrnuto. Primjer za ovo što želim reći su visokorazvijene zemlje u koje nam sa Balkana odlazi i staro i mlado.
Treba ( samo
) poraditi na razumijevanju. A ono je, ponavljam, glavni cilj svake komunikacije.
(Autor je osnivač i vlasnik komunikacijske agencije Media Content Management – MCM)