Moj stav
Alternativa za Bosnu i Hercegovinu
Razmišlja li neko u Bosni i Hercegovini, tačnije u Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru o novoj ili novim strankama?
U Njemačkoj, a to je za neupućene ona zemlja koja u jeku globalne recesije bilježi privredni rast i pad nezaposlenosti, ovih dana neki univerzitetski profesori i uglednici iz svijeta industrije ozbiljno razmišljaju o pokretanju nove stranke. Nova politička snaga zvala bi se „Alternativa za Njemačku“ i provjerila bi raspoloženje birača već za nekoliko mjeseci, tačnije u septembru ove godine na saveznim izborima u ovoj zemlji.
Istina, nemaju nekog super – poznatog predvodnika koji bi mogao biti magnet za birače, ali znaju, što bi se kazalo, znanje. Poznat im je tematski okvir kojim bi se bavila nova stranka: evropska politika i nespašavanje euram po svaku cijenu. Tvrde da je najmanje trećina Njemaca za povratak njemačke marke, a i uvjerio sam se i sam da se na anketi portala uglednog političkog sedmičnika Focus iz Münchena (http://www.focus.de/politik/deutschland/wuerden-sie-eine-anti-euro-partei-waehlen_void_636.html ) u jednom trenutku čak 87 posto čitatelja izjasnilo da bi glasalo za jednu anti evropski nastrojenu stranku.
Baš kao i u našem slučaju, pobornici nove stranke u Njemačkoj tvrde da je situacija na neki način sazrela za nove političke snage koje bi bile u stanju razbiti monopol „konglomerata“ pro-evropskih stranaka, koje ne žele ni da čuju drugu muziku osim njihove.
Šta bi onda mogla biti alternativa bosanskohercegovačkom konglomeratu stranaka koje ne nalaze rješenje za gomilu životnih problema građana? Razmišlja li neko u Bosni i Hercegovini, tačnije u Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru o novoj ili novim strankama? Koje teme bi mogle biti zanimljive na izborima 2014. godine?
Istraživanja ne postoje. Nema kontinuiranog mjerenja raspoloženja javnog mnijenja.A, i onako 40 posto građana ne glasa, ne zato što im je dobro. Naprotiv.
Da li će doći do formiranja neke vrste „Alternative za Bosnu i Hercegovinu“? Kako nema relevantnih naučnih odgovora moderne istraživačke prakse, malo ćemo nagađati.
Odgovorno tvrdim već sada da će doći do formiranja neke vrste alternativnog javnog interesa koji će objediniti popriličan broj nezadovoljnika na sve (tri) strane, samo svi ti drugačije misleći glasači, bit će raštrkani po velikom broju neartikulitranih i neobjedinjenih, dakle različitih stranačkih lista.
Dva su razloga da će se to, sasvim je izvjesno, desiti.
Sada već tradicionalne stranke koje imaju značajan broj predstavnika u zakonodavnoj vlasti na svim nivoima Bosne i Hercegovine, na žalost mnogih i još uvijek koliko toliko vjernih birača, nisu proveli potrebne reforme unutar svojih redova i pronašli nove i svježe snage, kako u njihovim vođstvima, tako i na nižim razinama.
Drugi razlog je taj što nezadovoljnici u tradicionalnim strankama, još uvijek nisu dosegli dno, tako da im alternativa nije potrebna, jer ne znaju šta bi s njom u ovom trenutku. Nije da je nezadovoljnika mali broj, nego je njihov razlog nezadovoljstva njihovim matičnim strankama ili upitan ili nedovoljno motivirajući za ‘prevrtanje predsjedničkih stolova’.
Za koga bi onda ta naša trećina glasača, koja ujedini li se oko neke dovoljno alternativne i dovoljno svjesne priče bi mogla pokrenuti stvari s mrtve tačke u ovoj zemlji, trebala izići za godinu i po na birališta.
Takva stranka na žalost u Bosni i Hercegovni se još nije rodila. Pa šta ako nije, alternativa ipak postoji.
Da sam u koži stranačkih, građanskih i drugih vrsta lidera koji sebe smatraju „alternativnim“, krenuo bih obrnutim redoslijedom. Za promjenu bih pitao malo građane šta oni misle,sačinio bih tematski okvir, definirao ciljeve, sabrao resurse i krenuo u akciju. Kakvu sad akciju, kada je situacija bez izlaza!?
Krenuo bih u sakupljanje zajedničkih imenitelja potrebnih za sklapanje izbornih koalicija!
Tako je jedina „alternativa alternativi“ u Bosni i Hercegovini, formiranje koalicija baziranih na interesu i temama koje život znače.
A, novi kvalitet u politici, temeljen na artikuliranju problema, ostvarenju dijaloga među akterima komuniciranja, te formiranje javnog interesa, koji je onda kao takav obavezan za sve, model je koji će okupiti ljude koji slično razmišljaju.
Više nije niti potrebno.
Adis Hasaković Sarajevo, 5. marta/ožujka 2013.
stručnjak za strateško političko komuniciranje
Autor je vlasnik MCM-a, agencije za strateško komuniciranje i PR, političko komuniciranje, edukaciju i kreiranje medijskih sadržaja (www.mcm.ba) . Isto tako, napisao je knjigu „PRavo na uspjeh – 63 praktična primjera i upute kako do Vašeg PR cilja“ o kreiranju, provjeri, provedbi i kontroli PR strategija.