Kada gosti ne znaju jesu li došli ili su pošli?!
Problemi nastaje kada učesnici (komunikatori) u ovoj TV formi zapravo ne znaju gdje su došli?! Očekuju dijalošku emisiju, a ono tamo, sačeka ih talk show i nabrijani vodtelj, publika, gledatelji, svi redom. Šta bi onda bio talk show?
Možda ovako nešto: dijaloška emisija u kojoj učestvuje više komunikatora, razgovarajući o određenoj temi, a koja po svojoj formi ima karakteristike zabavne, a ne informativne emisije.
Piše: Adis Hasaković
Dobra priprema svakog javnog nastupa je više od pola uspjeha. Ovo se posebno odnosi na TV nastup. Još, ako se TV nastup emituje uživo, ‘veselju’ nigdje kraja.
Daleko najmpliciranija forma TV u tom smislu je talk show.
Stoga bi zadataku trebalo prići najmanje s tri strane:
– TV (odnosno medij),
– komunikator (onaj koji sudjeluje u talk show-u) i
– klijent (organizacija ili kompanija koja angažuje komunikatora).
S druge strane, koliko god pirpreme bile kvalitetne, za uspješan nastup potrebna je i vještina, odnosno ako je nema, onda rad i nastojanje da se stekne.
Kamera nekoga jednostavno ‘hoće’, nekog drugog, pak, ‘neće’. Međutim, postoje i oni između, a njih je najveći broj. Njihove šanse su podjednako velike (i male) da se nametnu kameri.
Ipak, kako se kaže, ništa ‘neće samo’. Ovaj zadatak bi trebalo u svakom slučaju shvatiti ozbiljno i potruditi se TV nastup, a pogotovo učešće u talk show-u, koliko je to moguće planirati.
Šta kažu poznati:)
Govornik treba paziti na tri stvari: šta kaže, na kom mjestu kaže i na koji način to kaže”. (Ciceron)
Mada televizije u vrijeme Cicerona nije bilo ‘ni na mapi’, suštinski posmatrano, njegova poruka da se razmisli o tome šta se govori (ciljevi koji se žele postići), gdje se govori (koji kanal komuniciranja se koristi), te na koji način se govori (kako sam komunikator interpretira poruku), puno pomaže na samom početku priprema. Zapravo bi se ovo moglo nazvati nekom vrstom ‘kondicionog’ treninga.
Radi lakšeg razumijevanja, pristup rješenju postavljenog zadatka, podijelit ćemo u tri zasebne cjeline, odnosno tri faze:
– Prva faza: definiranje komunikacijske strategije TV nastupa
– Druga faza: definiranje uloga svih aktera u komunikaciji (TV, komunikator, klijent)
– Treća faza: valorizacija TV nastupa
Prva faza –
Definiranje komunikacijske strategije TV nastupa (talk show)
Svaki javni nastup, a televizijski pogotovo, pa još ako se radi o emisiji ‘uživo’ ili nekoj komplikovanoj formi kakakv je talk show, zahtijeva strateški pristup.
Dakle, trebalo bi kreirati komunikacijsku strategiju i to na način da se ponude odgovori na pitanja:
– Strateških ciljeva (definirati ciljeve)
– Poruka (kreirati poruke u skladu sa ciljevima)
– Ciljnih skupina (kome se obraćamo i ko nam je bitan)
– Kanala komuniciranja (prilagoditi komunikacijski sadržaj kanalu komuniciranja)
– Kriznog komuniciranja (predvidjeti eventualne krizne situacije)
Druga faza –
Definiranje uloga aktera u komunikaciji
TV
Koncept takvih i sličnih emisija je jednostavan i po svojoj prirodi u potpunosti odgovora konceptu pravog talk show-a:
– podjela na ‘dobre i loše momke’
– svi gosti su ‘loši momci’
– voditelj i gledaoci su ‘dobri momci’
Produkcijski posmatrano, emisije su veoma komplikovane, sa mnogo direktnih aktera, odnosno komunikatora:
– veći broj gostiju u studiju
– gosti u nekom drugom studiju povezani linkom
– publika u studiju
– telefonski pozivi gledatelja
– pitanja postavljena prekodruštvenih mreža
– pitanja postavljena preko e-maila
– komentari koji se emituju u krolu
– prilozi u okviru emisije
– voditelj emisije
Emisije traju duže nego ostale emisiije, emituju se kontinuirano i u poznatom terminu i imaju veliku gledanost.
Studio je prilično velik, veoma često niste u stanju čuti svaku izgovorenu riječ, zbog aktivnog sudjelovanja publike (aplauzi), učesnici u diskusiji su udaljeni jedni od drugih, tako da se i na taj način stvara distanca.
Voditelj veoma često prekida sagovornika, želeći na taj način dobiti na dinamičnosti i nekoj vrsti dramaturgije. Nerijetko dolazi i do ‘teških’ ili smiješnih situacija kada sagovornici ne shvate vlastitu ulogu u emisiji u kojoj su pristali biti gosti.
Na koncu, emisije mogu biti dobar kanal za komuniciranje poruka, ali sa velikom dozom rizika.
Komunikator
Obratiti pažnju na:
– motiviranost komunikatora
– njegovu lojalnost
– njegovu stručnost
– njegove predispozicije da se nađe u takvoj ulozi.
Organizacija/Kompanija/Institucija
Ko će sudjelovati u emisiji, je najvažnija odluka, o kojoj se obično ne vodi dovoljno računa. Donose je decision maker-i, a to se radi na osnovu procjene ukupne situacije i sa aspketa ispunjenja strateških ciljeva.
Treća faza –
Valorizacija TV nastupa
Nakon sudjelovanja u emisiji, potrebno je uraditi analizu TV nastupa.
Mada na analizu ne bi trebalo uticati bilo šta, obično reakcije gledatelja (feed back), koje stignu prije provedene analize i ocjene nastupa, mogu imati dosta udjela u pravilnom vrednovanju ispunjenja zadatka.
Umjesto zaključka
Problemi nastaje kada učesnici (komunikatori) u ovoj TV formi zapravo ne znaju gdje su došli?! Očekuju dijalošku emisiju, a ono tamo, sačeka ih talk show i nabrijani vodtelj, publika, gledatelji, svi redom.
Šta bi onda bio talk show?
Možda ovako nešto: dijaloška emisija u kojoj učestvuje više komunikatora, razgovarajući o određenoj temi, a koja po svojoj formi ima karakteristike zabavne, a ne informativne emisije.
Sudjelovanje u TV talk show-u je jedna od najkomplikovanijih formi javnog nastupa, prilikom kojeg je potrebno upotrijebiti sve vještine komuniciranja.
Priprema je jako bitna, međutim koliko god se spremali, veoma teško je izbjeći tzv. neplanirane situacije i neplanirane teme.
U takvim sitiuacijama, spas treba tražiti u definiranim komunikacijskim strategijama.
I, kada ‘oluja prođe’, tek tada se u miru može shvatiti koliko su bile nepotrebne nervoze, treme, pa i neprospavane noći.
Tada se zapravo shvati da niko bolje od vas ne poznaje sam sebe i temu o kojoj govorite.
A to znači da ste u prednosti, i da nema tog pitanja koje će vam se postaviti, a da na njega nemate odgovor.